Šušnjevica (lokalno Sušnjȅvica, istrorum. Sušnjevicę, Susńieviţę ili Şuşńieviţa, tal. Susgnevizza), naselje u istočnoj Istri (45°15′N; 14°9′E; 48 m nadmorske visine); 74 stanovnika (2021.), općina Kršan.

Nalazi se na cesti Kršan – Vranja, u sjevernom dijelu Čepićkoga polja.

Stanovnik je Sušnjȅvac, stanovnica Sušnjȇvka, a pridjev sušnjȇvski. Stanovništvo se bavi poljoprivrednom djelatnošću, a do isušivanja jezera bavilo se i ribarstvom. U novije vrijeme iznajmljuju se kuće za odmor.

U okolici su zabilježeni pojedinačni prapovijesni i rimski nalazi. U srednjem vijeku je u posjedu kožljačke gospoštije. Prvi se put spominje 1340. te u popisu župa iz 1701.

U selu se nalazi crkva svetog Ivana Krstitelja, izgrađena 1838. na mjestu starije jednobrodne crkve sa svetištem i sakristijom; na glavnom oltaru nalazi se pala s prikazom Krštenja Isusova i drveni kipovi sv. Petra i sv. Pavla. Na groblju je kapela iz XVI.–XVII. st., posvećena sv. Silvestru papi. U kapeli su vidljivi ostatci fresaka i glagoljski grafiti.

Tijekom XV. i XVI. st. u Sušnjevicu i okolna naselja doseljavaju se veće skupine vlaškoga stanovništva (Istrorumunji) te ona postaje njihovim najvećim naseljem u Istri. Dolaskom Italije na vlast, zbog romanskog podrijetla stanovništva, 1922. dobiva status općinskoga središta pod imenom Susgnevizza, a 1933. mijenja naziv u Valdarsa. Prvim načelnikom postao je Andrej Glavina, ravnatelj osnovne škole izgrađene 1904. Nakon Drugog svjetskog rata općina prestaje postojati te je naselje u sastavu općine Labin do nove administrativne podjele u samostalnoj Hrvatskoj. Otada je u kršanskoj općini u kojoj Šušnjevica ima status mjesnog odbora (MO) u kojem su i okolna naselja Brdo (istrorum. Bârdo), Jesenovik (Sukodru), Letaj (Letåj) i Nova Vas (Nosolo). U talijanskoj općini Valdarsa bili i Gradinje i Grobnik, koji su danas u općini Cerovlje odnosno Pićan, a gdje se tada također govorilo istrorumunjski (vlaški). Danas je taj govor sačuvan uglavnom na području MO Šušnjevica i u Žejanama (žejanski) te u iseljeničkim skupinama (primjerice, u New Yorku više je izvornih govornika vlaškoga nego u Šušnjevici). U novije vrijeme u pisanju vlaškoga govora umjesto rumunjskih dijakritičkih znakova upotrebljava se hrvatska transliteracija uz tri posebna znaka: â, å i ę.

Radi oživljavanja i očuvanja mjesnoga identiteta, govora i tradicijske kulture, u Šušnjevici je 2019. uređen, a 2021. i otvoren za posjetitelje, Interpretacijski centar i ekomuzej Vlaški puti, s posebnim naglaskom na prenošenju znanja o vlaškom (istrorumunjskom) jeziku i kulturi. Centar, koji ima status javne ustanove, se nalazi u dijelu zgrade osnovne škole, obnovljene, uz pomoću rumunjske vlade, 2016., u kojoj se danas odvija i nastava za tri niža osnovnoškolska razreda u sastavu Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića iz Čepića.

U Šušnjevici se posebno obilježava Ivanja, blagdan župnog zaštitnika sv. Ivana Krstitelja, koji se slavi 24. lipnja.

Slike