Šonje, Ante

Šonje, Ante, arheolog (Novalja, 10.V.1917. – Pula, 5.II.1981.). Školovao se u Novalji, Senju i Zadru, a 1952. u Zagrebu je diplomirao arheologiju i povijest umjetnosti, te 1965. doktorirao tezom Sakralna arhitektura Poreštine od njenog početka do kraja srednjeg vijeka (objavljeno kao knjiga Crkvena arhitektura zapadne Istre, 1979).

Radni vijek proveo je u Poreču, gdje je od 1953. bio direktorom Zavičajnoga muzeja Poreštine. Osim muzejskoga i muzeološkog rada, bavio se znan. istraživanjem, naročito na području ranokršć. arheologije Istre, posebice Poreštine. Terenskim istraživanjima došao je do vrijednih topografskih podataka, koje je objavljivao u znan. stručnim časopisima, a sistematizirao ih je u radovima Slavenska cesta na Poreštini, Istra (Rad JAZU, 1971., 360) i Putevi i komunikacije u prethistoriji i antici na području Poreštine (1991). Istraživao je kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, o čemu je objavio nekoliko izvješća i dužih rasprava. Osim u Eufrazijani, arheol. istraživanja provodio je u Kloštru, Medvidićima, Klistićima kraj Tinjana, u Muntajani i drugdje. Istraživao je i na Rabu (Kampor) i na Krku (uvala Sepen). Objavio je knjige Bizant i crkveno graditeljstvo u Istri (1981) i Starokršćanska bazilika kod Omišlja na otoku Krku (1990).

R. Matijašić, Istarska enciklopedija