Svinjogojstvo

Svinjogojstvo, grana stočarstva koja se bavi uzgojem svinja. U prehrani istar. stanovništva svinjsko se meso uvelike rabilo, pa je sve do druge pol. XX.st. seosko gospodarstvo koje nije hranilo svinje smatrano siromašnim, a načini pripreme i uporabe pršuta, lopatica, slanine, kobasica i sl., stoljećima su ostali gotovo nepromijenjeni.

Brojnost svinja u različitim razdobljima gotovo se i nije mijenjala, premda se radilo o dotovljavanju, kako bi se pokrile potrebe vlastitih kućanstava. Prema statističkom iskazu 31.X.1857 (Beč, 1859) broj svinja iznosio je 25895 grla. U razdoblju podjele Istre na kapetanate 1869–1910. prosječni je godišnji broj iznosio 27475 grla. Veći dio pasminskoga sastava u tim je razdobljima činila njem. oplemenjena svinja (srednja i velika), a 1900–10. provođena su i melioracijska križanja s velikim engl. jorkširom. Tada je osnovano dvadesetak pripusnih postaja (npr. Seget kraj Umaga i Lupoglav), a radi poticanja vlastitog uzgoja održano je i nekoliko izložbi (Motovun, Pazin, Buje). Od 1970-ih najveći dio pasminskoga rastova u tovu čini švedski landrace, koji ima veliku mišićnu masu. Nazimice za tov ugl. se dovoze iz unutrašnjosti, svojedobno i iz Vojvodine, što podrazumijeva i rizik unosa zaraznih i nametničkih bolesti, npr. trihineloze. Tek se sred. XX.st. počelo pojavljivati sve više kućanstava i poljop. organizacija s vlastitom proizvodnjom tzv. repromaterijala. Od velike je važnosti i umjetna oplodnja krmača sjemenom vrhunskih nerasta (landrace) iz Zavoda Križevci, iz kojega je 1990–94. u Istru otpremljeno 8780 doza sjemena, a na tome rade gotovo sve istarske vet. postaje.

 

F. Putinja