Svȅti Lovrȇč (Pazenȁtički) (lokalno Sutlovrȇč, tal. San Lorenzo del Pasenatico), gradić na Poreštini (45°11′N; 13°45′E; 202 m nadmorske visine); 267 stanovnika (2021.), uz državnu cestu Pula – Buje (D21); sjedište istoimene općine.

Nalazi se na uzvisini, pokraj raskrižja glavne ceste s cestama za Poreč, Vrsar, Barat i Kringu. U okolici dobro uspijevaju masline, vinova loza i žitarice.

Stanovnik je Lovrečȃn, stanovnica Lovrečȃnka, a pridjev lovrȇčki i lovrečȃnski.

Stanovnici su se tradicionalno bavili poljodjelstvom, a danas rade u uslužnim djelatnostima i u nekoliko poduzetničkih tvrtki.

Naselje ima tipična gradinska obilježja i nastanjeno je od prapovijesti, dok je u rimsko doba cijelo područje bilo sjedište zemljišnih posjeda (zbirka rimskih natpisa u gradskoj loži uz južni zid župne crkve). Već u kasnoj antici počela je rasti aglomeracija obrambenoga značaja, a prvi put se u povijesnim izvorima spominje 1030. U to je doba stekao i samoupravu, tako da je gastalda imenovao biskup, a merigu puk.

Mletačkoj se vlasti predao 1271., iako je i dalje održavao dobre odnose s akvilejskim, goričkim i pazinskim feudalcima. Međutim, Venecija je 1304. osnovala zapovjedništvo seoskog područja za cijeli mletački dio Istre na čelu s kapetanom i sa sjedištem u Sv. Lovreču (San Lorenzo del Pasenatico, Paisanatico). Kapetan je bio i podestat, glavna mu je zadaća bila skrb o vojnoj sigurnosti mletačkih posjeda u Istri prema Pazinskoj knežiji. Već 1356. Pazenatički kapetanat podijeljen je u dva dijela, od kojih je jednome sjedište i dalje bilo u Sv. Lovreču, a drugome u Umagu, poslije u Grožnjanu. Zbog depopulacije (ratovi i kuga) u XVI. i XVII. st. mletačka je vlast u više navrata naseljavala izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije.

Glavne značajke urbanističkoga izgleda naselja su mletački bedemi, dobro očuvani, s kulama i gradskim vratima, koji su obnovljeni i pojačani 1368., te župna crkva sv. Martina, romanička trobrodna građevina s trima polukružnim apsidama i odvojenim romaničkim zvonikom iz XI. st., koji je dio mletačkih bedema i ima oblik kule. U njoj su ostatci zidnih slika iz XI. st. (niz svetaca u srednjem pojasu sjeverne i južne apside), koji pripadaju skupini najstarijih očuvanih zidnih slika u Istri. Mlađi sloj zidnih slika je iz XVI. st. U crkvi su gotički kip Bogorodice iz XIV. st. i rezbareni poliptih iz XV. st. Pročelje joj je potpuno obnovljeno u XIX. st. Današnja grobljanska crkva sv. Lovre iz predromaničkoga je doba (VIII. st.), ali ima tragove ranokršćanske faze, te jednostavni romanički zvonik. U gradu i okolici ima više starih crkvica (ruševine Sv. Benedikta, VIII. st.; Sv. Dorligo, XI. st.; Sv. Blaž, XV. st).

Općina Sveti Lovreč prostire se na jugoistoku Poreštine, sjeverno od kraja Lima i početka Limske drage. Prostire se na 30,6 km2 i broji 960 stanovnika (2021.). Godine 2006. općina je izgubila 8 naselja koja su pripojena vrsarskoj općini, a time i izlaz na more koji je do tada imala u Limu.

Uz Sveti Lovreč u sastavu općine su i naselja: Čehići (Čȅhići; 12 stanovnika, 2021.; stanovnik je Čȅhić, stanovnica Čȅhićka, pridjev čȅhički), Frnjolići (Frnjȏlići, bez stanovnika; Frnjȏlić, Frnjȏlka i Frnjȏlićka, frnjȏlski i frnjȏlićki), Heraki (Hȅraki, 9; Hȅrak, Hȅračanka, hȅrački), Ivići (Ivȉći, bez stanovnika; Ivȉć, Ivȉćka, ivȉćki), Jakići Dolinji (Jakȉći, 25; Jakȉć i Jakȉćar, Jakȉćka i Jakȉćarka, jakȉćki), Jurcani (Jurcȃni, 19), Kapovići (Kȃpovići, 2; Kȃpovićan i Kȃpovićar, Kȃpovićka i Kȃpovićarka, kȃpovićanski i kapȍvićki), Knapići (Knȁpići, 3; Knȁpić, knȁpićki), Kršuli (Kȓšuli i Kȑšuli,15; Kȓšular i Kȑšul, Kȓšulka i Kȑšulka, kȓšulski i kȑšulski), Krunčići (Krȗnčići, 88; Krȗnčićar, Krȗnčićka, krȗnčićski), Lakovići (Lȃkovići, 31; Lakovićȁnac i Lȃković, Lakovićȃnka i Lȃkovićka, lakovićȃnski i lȃkovićki ), Medaki (Medȃki i Mȅdaki, 28; Medȁčan i Mȅdak, Medȁčanka i Mȅdakovica, medȁčanski i medȅčki), Medvidići (Medvȉdići, 34; Medvȉdić, Medvȉdićka, medvȉdićki), Orbani (Ȏrbani, 20; Ȏrbanac i Ȍrbanac, Ȏrbanka i Ȍrbanka, ȏrbanski i ȍrbanski), Pajari (Pajȃri, 18; Pajȃr, Pajȃrka, pajȃrski), Perini (Pȇrini, 45; Pȇrinac i Pȇrin, Pȇrinka, perȋnski i perȋnčanski), Radići (Rȃdići, 13; Rȃdić, Rȃdićka, rȃdićki), Rajki (Rȃjki, 27; Rȃjkovac, Rȃjkovica, rȃjkovski), Selina (198; ), Stranići kod Sv. Lovreča (Strȃnići, 34; Strȃnić, Strȃnićka, strȃnićki), Vošteni (Vȍšteni, 49; Vȍšten, Vȍštenka, vȍštenski) i Zgrabljići (Žgrȁbljići, 32; Žgrȁbljić i Zgrȃbljić, Žgrȁbljićarka i Zgrȃbljićka, zgrȁbljićarski i zgrȃbljićki).

Grb Općine Sv. Lovreč je je srcolik (trokutasti) štitu plavoga polja u kojem su zlatne (žute) gradele, s drškom gore. Zastava je jednobojna, svijetloplava, a u sredini je općinski grb obrubljen zlatnom (žutom) trakom.

Dan općine obilježava se 10. kolovoza, na blagdan sv. Lovre. Svečano se obilježavaju i 3. veljače (blagdan sv. Blaža) i 13. prosinca (blagdan sv. Luce).

http://www.sveti-lovrec.hr/

Slike