Host, Josip Vincent, svećenik, botaničar (Rijeka, 14.III.1755. – Zagreb, 14.IV.1836.).

Studij teologije završio 1777. na Kraljevskoj akademiji u Rijeci. U tome je gradu neko vrijeme bio kapelanom u Veloj crikvi, 1782.–89. učiteljem u gradskoj školi, potom profesorom na bogoslovnom učilištu. Istodobno je studirao botaniku i nautiku. Oko 1792. imenovan je tajnikom tršćanskoga biskupa Sigismunda Antona von Hohenwarta, a kada je taj imenovan bečkim nadbiskupom, pošao je s njim u Beč, gdje je od 1794. bio tajnikom Vojnoga konzistorija. Car Franjo I. imenovao ga je 1806. zagrebačkim kanonikom u doba nadbiskupa Maksimilijana Vrhovca.

Vrstan florist, skupljao je bilje u primorskim područjima Hrvatske, u Istri i Dalmaciji, i tu biljnu građu slao na obradbu svojemu rođaku Nikoli Tomi Hostu, dvorskomu liječniku, floristu, predstojniku Botaničkoga vrta u Belvedereu u Beču, te Robertu de Visianiju, profesoru botanike na Sveučilištu u Padovi. Ta je biljna građa potom objelodanjena u djelima N. T. Hosta Flora austriaca, I–II (1827.–31.) te R. de Visianija Stirpium dalmaticarum specimen (1826.) i Flora Dalmatica (1842., 1847. i 1852.).

Bio je članom Dvorskoga povjerenstva za obilazak Istre, Kvarnera i Dalmacije (1801.–02.), kojemu je bila svrha razvidjeti gospodarsko stanje u tim zemljama, kako bi vlasti mogle poduzeti odgovarajuće mjere za uređenje gospodarskih i upravnih prilika u njima. U bilješkama i dnevniku s toga puta donio je popis najvažnijih biljnih vrsta svake postaje na kojoj se povjerenstvo zaustavilo: tako za Kopar donosi 45 vrsta, za Izolu 11, za Piran 10, za Pulu 40 vrsta (13 za neimenovani dio grada, 4 za gradske zidine, 11 za vrt franjevačkoga samostana, 12 za neimenovani otočić blizu Pule), za Topolovac 2 vrste, Motovun 7 vrsta, Buzet 10, Žminj 6 i Rovinj 13. Slične je popise donio i za mjesta na kvarnerskom prostoru (npr. za Trsat te otoke Krk, Cres, Lošinj, Susak, Rab i Pag). No, bilježio je također zapažanja i dojmove o ljudima što ih je susretao, o crkvenim zdanjima, prehrani i dr., ocrtavši prilike i život općenito u tim krajevima na početku XIX. st. Talijanski rukopis tih zapisa, koji se čuvao u Arhivu HAZU, objavio je u prijevodu Krešimira Čvrljka ogranak Matice hrvatske (MH) u Rijeci 1993. pod naslovom Botanički put po Istri, Kvarnerskim otocima i Dalmaciji započet 14. kolovoza 1801, a dovršen 6. kolovoza 1802.

Kao izaslanik zagrebačkoga Kaptola boravio je 1809. u Budimpešti radi povrata kaptolske arhivske građe. Potom je sudjelovao na kongresu europskih vladara i diplomata u Veroni 1822. kao član hrvatskog izaslanstva.