Vatovec, Elvira, partizanska učiteljica (Čežarji kod Dekani, 8.VI.1922. – Dekani, 5.IX.1944.).

Otac Jože bio je radnik, povremeno zidar, majka Ana rođ. Pehare. Bila je najmlađa od šestero djece.

U rodnom je mjestu završila pučku školu, potom je radila na obiteljskom imanju pa kao služavka u južnoj Italiji (u Cosenzi) te u Grčkoj i Albaniji (u Tirani).

U Čežarje se vratila 1941., povremeno je radila, a ubrzo se priključila ilegalnom djelovanju Osvobodilne fronte. Bila je kurirka i aktivistica, a kroz političko djelovanje upoznavala se i sa slovenskim književnim jezikom. Tako je nakon kapitulacije Italije ujesen 1943. postala partizanska učiteljica u rodnom kraju. Nijemci su je, zajedno sa sestrom, početkom rujna 1944. uhitili u Čežarjima i odveli u obližnje Dekane, gdje su je u vojnoj postaji mučili te naposljetku strijeljali.

U poraću su njezinim imenom nazvali osnovne škole u Pradama kod Bertoki i Strunjanu, kao i strunjanski dječji vrtić. U osamostaljenoj Sloveniji u Pradama joj je ime bilo uklonjeno iz naziva škole, ali je nakon uporne borbe mještana 2001. vraćeno, a nosi ga i podružnica škole u Svetom Antonu. U Strunjanu danas njezino ime nosi Centar za osposobljavanje (Center za usposabljanje) u kojem se školuju djeca s posebnim potrebama.