Kurelić, Šime, odvjetnik i političar (Pićan, 28.X.1864. – Trst, 3.VI.1921.).

Potječe iz poznate trgovačke obitelji koja je dala mnoge uvažene narodnjake, intelektualce, javne kulturne i političke djelatnike u XIX. i XX. st.

Osnovnu školu polazio je u Pićnu, maturirao je 1885. na Kraljevskoj velikoj gimnaziji u Rijeci, u Gradcu (Graz) i Padovi je studirao pravo te doktorirao 1897.

Nakon studija zaposlio se u Pazinu kao odvjetnik. Službovao je i u mjestima Pazinštine. Politički je djelovao u krugu „hrvatskog istarskog trolista“ – Vjekoslava Spinčića, Matka Laginje i Matka Mandića, te aktivno sudjelovao u organizaciji izbora za Istarski sabor u Poreču (1897. i 1900.).

Dva je desetljeća obnašao dužnost načelnika (glavara) mjesne općine Pazina (1898.-1918.). Posebno se brinuo za financiranje javnih radova u gradu i okolici trudeći se uzdići Pazin i životni standard njegovih stanovnika. Za njegova mandata osnovano je više hrvatskih i talijanskih gospodarskih, političkih, prosvjetnih i kulturnih ustanova. Podignut je Narodni dom (1905.) – stjecište hrvatskog kulturnog i javnog života Pazinštine, zgrada Talijanske gimnazije (1902.), talijansko kazalište Teatro sociale (1912.), vojarna (1912.), a započeta je izgradnja konvikta za potrebe Hrvatske gimnazije (1913.) i drugih škola. U vrijeme njegova načelnikovanja otvorena je Hrvatska gimnazija (1899.), Talijanska gimnazija (1899.), Ženska učiteljska škola (1912.), Poljoprivredna škola (1905.), dječji vrtić (1912.) i dr.

Od osobitog je značaja njegov angažman u hrvatskim udrugama u Pazinu. U većini društava bio je stožerna osoba: potpredsjednik Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri (1908.-09., 1914-15.), utemeljitelj i dugogodišnji predsjednik Hrvatske čitaonice (1899.-1903., 1905.-09., 1913.-14.), prvi predsjednik Gospodarskoga društva (1900.-04., 1907.-10., 1912.), tajnik Đačkoga pripomoćnoga društva (1899.-1903.), predsjednik pazinske Podružnice Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru (1900.-03.) te odbornik Gospodarske sveze za Istru.

Bio je zastupnik Hrvatsko-slovenske narodne stranke u desetom sazivu Pokrajinskog sabora u Poreču (1908.-14.), gdje se borio za razvitak gospodarstva, prometa, školstva, zdravstva i za rješavanje socijalne problematike. Osobito se istaknuo borbenošću u pitanju ravnopravnosti uporabe hrvatskog jezika u Saboru, a bio je aktivan i u raspravama o proračunu i preuređenju općinskih granica. Za zastupnika u Istarskom saboru bio je izabran i uoči Prvog svjetskog rata 1914., ali se taj, 11. saziv nikad nije sastao.

Surađivao je s Dinkom Trinajstićem, također zastupnikom u Pokrajinskom saboru i svojim prethodnikom na čelu Pazina. Uz Gjuru (Đuro) Červara i Josipa Grašića izabran je za predstavnika istarskih Hrvata u Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS) u Zagrebu 1918., a u Pazinu je 29.X.1918. pod njegovim predsjedanjem osnovan odbor Narodnog vijeća SHS. Bio je i član Državnoga vijeća Kraljevstva (Kraljevine) Srba, Hrvata i Slovenaca, osnovanog 19.I.1919.

Kao poznati narodnjak i član Hrvatsko-slovenske narodne stranke te liberalne skupine okupljene oko pulskog odvjetnika Mirka Vratovića, talijansku je okupaciju Istre podnio veoma teško. Bio je šikaniran, a potkraj siječnja 1919. uhićen i zatočen na Sardiniju. U internaciji proveo gotovo čitavu godinu, od 27.I. do 24.XII. Dio toga vremena bio je konfiniran s krčkim biskupom Antunom Mahnićem u okolici Rima. Po povratku u Pazin bio je pod prismotrom i stalnim pritiskom talijanskih vlasti, a, razboljevši se još u internaciji, pola godine kasnije je preminuo.

Bio je oženjen Anticom, rođ. Tomičić, iz Voloskog, s kojom je imao četvero djece.

U Pazinu mu je posvećena ulica.