Jurina i Franina, istarski kalendar koji kao godišnjak s prekidima izlazi od 1922.

Tada je, pod naslovom Franina i Jurina. Narodni koledar za Istru, objavljen u Trstu prvi svezak, namijenjen 1923. godini. Naslov potječe od imena likova Jurine i Franine, istarskom čitateljstvu tada već dobro poznatih komentatora suvremenih prilika, oblikovanih desetljećima ranije u Našoj slogi (prvi dijalog izašao je 17.VIII.1871.). Već sljedeće godine naslov je promijenjen u Jurina i Franina, ali će se prvotni redoslijed u naslovu pojavljivati i u kasnijim razdobljima (1985.-91., 2002.-18.).

Prvo razdoblje izlaženja kalendara zaključeno je sedmim sveskom za 1929., kada su talijanske vlasti zabranile hrvatski tisak i izdavačku djelatnost. Obnovljen je tek 1952., u znatno izmijenjenim političkim i društvenim okolnostima, kada je pod uredništvom Vjekoslava Bratulića i Vladimira Pavlinića objavljen osmi svezak za 1953. Uz glavne urednike urednički su odbor tada činili Drago Gervais, Vinko Antić, M. Grbac, V. Zidarić, T. Ujčić i B. Baćić. Do 1991., kada je zaključeno drugo razdoblje u povijesti kalendara, urednici su nadalje bili V. Pavlinić (od 1956.), Petar Strčić (od 1968.), Ive Siljan i Miroslav Sinčić (1970.), M. Sinčić (od 1971.), Milan Rakovac (od 1976.), Mario Kalčić (od 1977.) i M. Sinčić (od 1984.).

U trećem razdoblju kalendar prestaje izlaziti kao godišnjak te 1991., sa sveskom 47, u novom formatu i pod uredništvom Armanda Debeljuha postaje časopis za istarsko domaćinstvo. Do 1994. pojavljuje se tri puta godišnje, a sljedeće dvije godine (urednik Aldo Kliman) samo jednom, te zamire sa sv. 60 iz 1996. U tom su razdoblju pod istim naslovom izlazila usporedna izdanja na talijanskom jeziku (s podnaslovom Rivista di Varia Cultura Istriana, urednica Elis Barbalich Geromella), slovenskom (Istrska domoznanska revija, urednici A. Debeljuh i A. Kliman) i njemačkom jeziku (Istrische Zeitschrift für Haus und Familie, urednik A. Kliman).

Poslije petogodišnje stanke publikacija je 2001., ponovno pod Sinčićevim uredništvom, obnovljena kao godišnjak (istarski kalendar) s nazivom Franina i Jurina. Prvi broj u četvrtom razdoblju povijesti kalendara, pripremljen za 2002., objavljen je iznova kao sv. 47, ali u 79. godištu.

Kalendar je 1920-ih bio tiskan u tršćanskoj tiskari Edinost. Obnovljena se publikacija 1952.-71. tiskala u Rijeci, a izdavači su bili Narodno sveučilište u Rijeci, Pazinu i Puli, Riječka revija, Otokar Keršovani, Matica hrvatska u Puli i Rijeci te Dometi. Kalendar je 1971.-91. uređivan i objavljivan u Puli kod različitih izdavača (Glas Istre, Istarska naklada, Libar od grozda), a 2000. prešao je pod okrilje Reprezenta iz Buzeta/Račica, koji ga je izdavao zaključno s 2018. godinom.

Tri godišta pod naslovom Jurina i Franina, za godine od 2019. do 2021., izdala je tvrtka Errata corrige iz Musaleža, a glavni urednik bio je Drago Orlić. Od 2022. nakladništvo Jurine i Franine potpisuje tvrtka 5do12 iz Poreča, a glavni urednik je Vlado Mandić. Godišnjak za 2024. uredio je Robert Buršić.

Kalendar je od početka koncepcijski bio namijenjen širokom istarskom, mahom seoskom, čitateljstvu te je uživao veliku popularnost. Neizbježan popratni dio kalendara, a koji se uvijek donosi na početnim stranicama knjige, sadržava mjesečni raspored uobičajenih radova na selu, vremenske prilike prema stoljetnom kalendaru, kretanje Sunca i Mjesečeve mijene. Dodatak kalendaru su osobna narodna i kršćanska imena, popisi blagdana te, iako ne u svim godinama, glavni događaji iz prošlosti. Redovito se objavljuje i razgovor junaka Jurine i Franine. Publikacija donosi poljoprivredne, veterinarske, zdravstvene i pravne savjete, a osobito u starijim godištima, piše o održavanju osobne higijene, održavanju kućanstva i seoskoga gospodarstva, pravilnom odgoju djece i sličnim edukativnim sadržajima.

Svoje mjesto nalaze i narodne mudrosti, poslovice, šale i drugi oblici usmenoknjiževnog stvaralaštva. Svoju prosvjetiteljsku ulogu kalendar je ispunjavao objavljivanjem kraćih djela istarskih i drugih hrvatskih književnika, a kraći su eseji redovito posvećeni povijesnim, zemljopisnim, turističkim, gospodarskim, sociološkim, etnološkim, antropološkim, religijskim, književnim, glazbenim, likovnim, sportskim, ekološkim, gastronomskim i drugim temama smještenima u zavičajni (istarski, ponekad kvarnerski i primorski) ambijent.

S osuvremenjivanjem tiskarstva kalendar je grafički sve opremljeniji, a birane fotografije dočaravaju svijet istarskog sela u prošlosti i sadašnjosti. Novo vrijeme nameće nove teme i probleme u objavljenim esejima i člancima, ali kalendar, usmjeren na informiranje, savjetovanje, poučavanje i razonodu, i dalje svojim stilom i razinom ostaje pristupačan najširem krugu čitatelja.